U Beogradu je nedavno obilježen je Dan Društva đaka beranske gimnazije. Tom prilikom njegov predsjednik prof. dr Vuk Ognjanović istakao je da je ovo društvo prebrodilo početne teškoće, da se omasovilo, da su ostvarene planirane aktivnosti, kao i da se očekuju još bolji rezultati. Nakon toga bilo je riječi o istaknutim polaznicima beranske gimnazije, uz konstataciju da su oni svojim djelom zavrijedili pažnju šire društvene javnosti. O ličnosti i stvaralaštvu jednog od najboljih đaka Beranske gimnazije, prof. dr Božini Radeviću, besjedio je Miroslav Stojanović, navodeći da je Radević fascinantna ličnost, blistave karijere. Kazao je da su riječi nedovoljne da označe njegovu, zaista, impresivnu biografiju i bogat i uspješan život i to na najisturenijem hirurškom frontu, gdje je „učinio gotovo nemoguće“.
– Još u gimnaziji se vidjelo da je Božina Radević bio predodređen za velike poduhvate, bilo kojom stazom da je krenuo. Veljko Živković, profesor matematike, preporučivao mu je da studira mašinstvo, a Banjo Šaranović, profesor književnosti, ako ne književnost, a ono pravo. Ali, otišao je na medicinu, i baratanje skalpelom, od kojeg se ni danas ne odvaja. To je za njega je postala svojevrsna umjetnost, jer, odstranjujući oboljele djelove organa, „ljudsko tijelo izbavljuje iz haosa – naveo je Stojanović.
Kazao je da je Radević iz glasovite beranske gimnazije, ponio, pored znanja, ono što je važnije, a to je žeđ za znanjem, koja ga i sada drži.
– A, „na putu ka medicinskom Olimpu“, upijao je znanja, vještine i iskustvo učitelja i stručnjaka svjetskog formata – od beogradske VMA, gdje je, pripremajući se za specijalistički ispit, sreo profesore Papa, Brevara, Ginzberga, Đukića, preko Praga i Londona, do Hjustona i Hanovera. Ipak, na njega najviše je uticao hirurg svjetskog glasa Libor Hejhal, koji mu bio je i mentor za doktorsku disertaciju, koju je briljantno odbranio, u Sarajevu. Berane, Tuzla i Beograd, najjupečatljivije su obilježili život ovog Budimljanina, koji, rodne Berane, gdje je počeo ljekarsku praksu, nikad nije držao s kraja srca. U Beogradu, gdje je, kao sjajan student, završio medicinu, i položio specijalistički, hirurški ispit, ostvario je, sa svojim timom, značajne uspjehe, od kojih su one, koji se odnose na čuvene transplantacije jetre. Bilo je traumatičnih trenutaka i u njegovom životu, ali ih je smještao „u tragični splet okolnosti i tragiku jednog vremena“, u kojem „niko nije pošteđen“, ne dajući im da se „pretoče u gorčinu koja truje“ – zaključio je Stojanović.
O profesoru Radeviću, nadahnuto i toplo besjedio je i Milonja Mićo Popović, jedan od njegove generacijske sabraće. Nakon toga Radević se zahvalio svojim drugovima na lijepim riječima. On je tom prilikom govorio o nekim specifičnim slučajevima gdje se borio za spasavanje ljudskih života i za čovjekovo kvalitetnije trajanje.
Program je upotpunio pjesnik Dragomir Dale Ćulafić, koji je recitujući poemu „Još me ima“ dao poseban ton drugarskoj večeri.
Na kraju prof. dr Vuk Ognjanović uručio je zahvalnice, za poseban doprinos unapređenju i jačanju Društva: Goranu Vejiću, Gavrilu Vukašinoviću, Dragiću Vukićeviću, Dobrašinu Jeliću i Slobodanu Stojanoviću.
Zahvaljujući na priznanjima, Dobrašin Jelić je kazao da su đaci beranske gimnazije oduvijek bili i jesu elita srednjoškolaca.
– Beransku gimnaziju, u odnosu na druge srednje škole, doživljavam kao pogled s vrha, onog najvišeg u zavičaju, a što nije lokalno, svakako uz ostale visoke estetske i druge elemente i domete, nije, i ne može ni biti, svjetsko. Oni koji su završili ovu gimnaziju bili su gotovi intelektualci, ali su ujedno i uzimali zalet, i sticali kondiciju, da osvajaju viša i najviša znanja. Zato su mnogi đaci učinili i više, nego što su i sâmi očekivali. Jer, sve nas je ubijalo u pojam, a mi smo sve nedaće nadoknađivali radom i rastom, onom upornošću trave, o kojoj nam je pripovijedao Miladin Ćulafić i omlada iz posječenih stabala, na slikama Dušana Mašovića – naglasio je Jelić.
D.J.